Jos jedna od mojih koncertnih zelja je ispunjena – gledao sam uzivo Primal Fear. U nedelju sam bio u Kavarni i prisustvovao trecem danu tamosnjeg tradicionalnog rock festivala, gdje su svirali Primal Fear, koji su svakako bili glavni razlog zasto sam potegao do tamo, a pored njih svirali su jos i Voivod, Annihilator i Accept.
Primal Fear je u 60 minuta svog nastupa izveo jedan ubitacan i do koske iskren true speed/heavy metal show, tokom i nakon kojeg ti adrenalin, volja i unutrasnja snaga skacu preko svih mogucih granica. Brzina, preciznost i melodika, ostri rifovi, udaracke pjesme i povrh svega odlicni Ralph Scheepers sa svojim besprijekornim vristecim vokalom. Bio sam blizu bine, imao odlican pogled na scenu, maksimalno uzivao u koncertu nakon kojeg sam bio mokar kao cep. Pored Scheepersa i Sinnera, postavu benda trenutno cine jos i gitaristi Henry Wolter i Magnus Karlsson, a za bubnjevima je Randy Black. Evo sta su svirali: "Chainbreaker", "Sign of Fear", "Battalions of Hate", "Killbound", "Six Times Dead -16.6", "Nuclear Fire", "Riding the Eagle", "Fighting the Darkness", "Final Embrace" i "Metal is Forever". Zaista odlican bend uzivo, britki heavy metal u svojoj esenciji!
Sve u svemu,
FEAR is the four-letter word!Da se osvrnem i na ostale bendove: Voivod su svirali prvi, a s obzirom da ih ranije nisam slusao, nisam previse bio skoncentrisan na njihov nastup, ponajvise zbog iscekivanja Primal Fear-a.
Annihilator su takodje djelovali dosta ubjedljivo i precizno, stariji hitovi kao i nove pjesme podjednako zvuce mocno uzivo, a Jeff Waters je pun energije, odlicno komunicira sa publikom, a i otpjevao je prvih par pjesama. Od starijih pjesama su svirali “The Box”, “King of the Kill”, “Set the World on Fire”, bilo je tu i pjesama iz skorijeg perioda, a za kraj je naravno ostavljena “Crystal Ann / Alison Hell”, tokom koje se na bini neocekivano pojavio Schmier iz Destructiona i pripomogao pri pjevanju i izvlacenju scream dionica. Odlicno zaista!
Accept su bili zvijezde veceri, pa sa nastupili posljednji, svirali su oko 1h i 45 minuta. Umjesto Udo Dirckschneidera, na mjestu pjevaca je novi clan, Mark Tornillo, ciji stil pjevanja i boja glasa u velikoj mjeri podsjecaju na njegovog legendarnog prethodnika. Odsvirali su repretoar sastavljen od hitova kao sto su “Metal Heart”, “Midnight Mover”, “Losers and Winners”, “London Leatherboys”, “Up to the Limit”, “Breaker”, “I’m a Rebell”, “Princess of the Dawn”, “Balls to the Wall”, plus dvije nove pjesme koje ce se naci na novom albumu koji izlazi u avgustu. U postavi benda su jos i stari clanovi Hoffman, Frank i Baltes, a za bubnjevima je njemacka bubnjarska legenda Stefan Schwarzmann. Iako u poodmaklim godinama i sa novim i nepoznatim pjevacem, Accept pokazuju da imaju elana i energije za nastavak karijere. Odziv publike na trecem danu festivala je prema ocekivanjima bio odlican, a najvise ljudi je bilo tokom nastupa Accept.
Sto se mene tice, jos jedno lijepo koncertno iskustvo.
